Pesma koja otvara knjigu poezije Sekvoja Enesa Halilovića, a u kojoj raste drvo iz naslova, nosi naziv “Egzistencija”. Ova reč označava idejno jezgro poezije smeštene među korice kao mladunče kengura u vreći svoje majke. U tom jezgru nalaze se osećaji ugroženosti, nelagodnosti, straha od svega, pa i protoka vremena i neminovnosti smrti – koju lirski subjekat nosi kao što ženka kengura nosi svoj dragoceni teret. Kjerkegor smatra da nas um može dosvesti samo do polovine puta, a do najdubljih istina i do slobode možemo doći samo kroz životne potrese. Egzistencijalisti su prvi u polju filozofije i književnosti dali značaj osećanjima čoveka …
Koji sanja sekvoju umrijeće, koji ne sanja sekvoju, umrijeće

