Helga Flatland, Moderna porodica, prevod Jelena Vojinović. Beograd : Geopoetika, 2025. – str. 230
Mnogo se piše o tome kako razvod utiče na djecu, no Helga Flatland, još jedno ime norveške književnosti koje otkrivamo posljednjih godina, gradi priču odraslih ljudi kojima se roditelji razvode.
Naime, na sedamdeseti rođendan otac vodi čitavu porodicu u Rim, suprugu, dvije kćerke Lin i Elen, sina Hekona, zetove Ulafa i Simonea, i dvoje unučadi. Konfuznih doživljaja odmora i turizma, na svečanoj rođendanskoj večeri Lin, Elen i Hekon saznaju da im se roditelji posle četrdeset godina braka sporazumno razvode. Iz njihove perspektive, razvod „u tim godinama“ je besmislen, a neočekivanost te odluke izazvaće kod sve troje posljedične lične implozije. Porodični problemi kod Lin, bitka za roditeljstvo kod Elen, pitanje slobode u ljubavi kod Hekona, pojačavaju se pod uticajem gubitka izvorne roditeljske baze na koju su bili navikli. Roditelji ostaju na margini događaja, ne čujemo njihove priče osim ukoliko su uključeni neki dijalozi.
Radnju pratimo najpre iz perspektive najstarije Lin, zatim Elen, sve do završne Hekonove perspektive. Događaji se ne ponavljaju zavisno od perspektive nego se priča nastavlja kod Elen upravo tamo gdje je završila Lin. To doprinosi dinamici i zanimljivosti i odličan je narativni izbor. Ova „moderna porodica“ ima odlike norveškog stila, svi su učtivi, vaspitani, razgovaraju, diskutuju, brane svoja gledišta i principe. Ipak, ima nečeg strukturalistički univerzalnog u porodičnim odnosima: starija sestra, mlađa sestra, mlađi brat, njihovi odnosi, tipične odlike. Zato likovi izgledaju poznato i blisko. Ima i nježnosti i nostalgije, i oštrine i bola, kao i u životu.
Marjana Đukić