Creatio

moje tautologije mutne su i rasplinute i to da ćemo se sjutra probuditi to je samo hipoteza   kada duva jak vjetar deda mi kaže da stavim kamenje u džepove da me vjetar ne ponese staru crkvu sam zamišljala drugačije mističnu udaljenu išla sam tamo da budem sama deda je jednom rekao da želi da ga tu pokopaju razumijem zašto i mene odmah pored dede to sam glasno izgovorila baba se nasmijala   rekla sam ti da nijesam neki plivač ali ti znaš da najbolje plivam u gustom tekstu sa što više apozicija atributa apozitiva sa što više zareza zareza …

Velibor Čolić, Emigrantska mantra, str. 23-24. Edicija Meandar, Serija EX, 2021. Sretan sam. Kroz suze vidim – svijet se mijenja svaki dan. Ne stari, mijenja se. Često, ali ne uvijek, osjećam da se nešto priprema, da me posjeduje. Možda demon ili anđeo, možda pukovnik ili policajac. Često, ali ne uvijek, u snu mi dodju grad i žena, još jedno sunce. Polubudan, znam – sjećanje govori stranim jezikom kojim ne vladamo svim znakovima. Ja sam ta čudna prisutnost koja sumnja. Ponekad se pozivam na svijet. Ponekad izmislim datum povratka na rodnu grudu. Ljetni soisticij i druge krajolike. Ujutro se umivam u …