“Bez radnje nema priče, a bez priče nema romana“. Na početku, autor Goran Marković daje uputstvo za čitanje i to je rijetka pojava naratorovog glasa u ovoj neobično konstruisanoj priči. Naime, tokom čitavog romana samo dokumenta kazuju, poređana i montirana tako da se narator pretvara u reditelja i montažera. Rijetka pojavljivanja eksplicitnog naratorskog glasa su u paratatekstualnim segmentima: uvodna napomena, izvori. Dokumenta su stvarna i fikcionalna, raznovrsna u svakom slučaju: isečci iz novina, pisma, molbe, zapisnici, izvodi iz matičnih knjiga, dnevnik. A priča koju dobijamo je ipak vrlo zanimljiva, živa, kompleksna. Junaci romana su autoru poznati, što je posebna umješnost …
Odgovor duha na trošnost postojanja








