Nathacha Appanah, La Nuit au coeur. Paris : Gallimard, 2025.
Književna nagrada Gonkur, koja se dodjeljuje od 1903. godine, od 1998. godine ima i internacionalne izbore u brojnim zemljama svijeta. Crna Gora, sa žirijem sastavljenim od studenata i studentkinja, prvi put je 27. marta 2026. godine izabrala najbolju knjigu od finalista nagrade Gonkur: Laurent Mauvignier, La Maison vide, dobitnik nagrade, Emmanuel Carrère i roman Kolkhoze, Caroline Lamarche, Le Bel Obscur i Nathacha Appanah, La Nuit au coeur.
Ovogodišnji finalisti nagrade Gonkur autobiografske su i biografske priče, usmjerene uglavnom na živote bliskih članova porodice. Obilje činjenica i dokumentarnog materijala u rekonstrukciji životnih priča imalo je raznovrsne funkcije u četiri selektovana teksta, a faktografija jasno izražava potrebu distanciranja od fikcionalnog karaktera pripovijesti.
Prvi izbor studenata Studijskog programa za francuski jezik i književnost Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore jeste drugačiji od zvaničnog žirija Akademije Gonkur. Studenti su za najbolji roman u selekciji romana objavljenih u 2025. godini izabrali angažovani i uznemirujući tekst La Nuit au coeur. Nathacha Appanah je za svoj roman već dobila nagradu Femina, u užem izboru je za italijansku nagradu Strega Europeo, da pomenemo samo neke nagrade.
Dokumentarnost u tri priče o partnerskom nasilju vrlo je funkcionalna. Prva priča je autobiografska te je mračna logika porodičnog nasilja viđena postupno, iskustveno, emotivno i naknadno. Dovoljno da se prepoznaju često nevidljivi znaci opasne mreže straha, stida, pokušaja otpora. Jedina junakinja koja ostaje živa i koja svjesna opasnosti rekonstruiše još dvije strašne sudbine partnerskog nasilja. Druga je njena rođaka Ema sa Mauricijusa koju je muž mučki ubio autom. Treća je Chahinez Daoud, koju je parner živu zapalio na ulici. Zapravo posljednja priča bila je okidač za autorku da skrivanu istinu o sebi ispriča istražujući i fenomen partnerskog nasilja ali još više rekonstruišući prekinute živote žrtava femicida.
Iako su njihove priče udaljene geografski, femicid i partnersko nasilje su slični, bilo da je partner novinar i pjesnik, bilo da je šofer ili zidar. Ono što je zajedničko je isto tako društvena tolerancija, pravna poroznost sankcija i nemoć žrtava. Potresne lične priče ostavljaju čitaocima brojna pitanja. Nataša Apana svojim tekstom ne dozvoljava da žrtve femicida ostanu samo brzo zaboravljene priče u kratkim novinskim tekstovima. Angažman u najboljem smislu romana La Nuit au coeur zaustavlja čitalačku percepciju na životu, na željama, snovima, na borbi žena da žive dostojanstven život.
Marjana Đukić