Marjana Đukić

Gost Internacionalnog sajma knjiga u Podgorici oktobra 2024. godine bio je italijanski vrlo prevođeni i voljeni pisac Lorenco Marone. Tim povodom Sekretarijat za kulturu Glavnog grada objavio je kratki roman Plavo pero. Glavni junak ove kratke smiješne priče, kako stoji u podnaslovu, jeste dugorepi, brokantno plavi i inteligentni papagaj Toto. Poklonjen bosu napuljske kamore, Toto zajedno sa vlasnikom doživljava uspone i padove. Dosljedno unutrašnjom fokalizacijom, Toto nam predstavlja sjaj i raskoš familije, najveće vrijednosti u kamori; no, pokazuje nam i drugu stranu, bahatost, neosjetljivost, surovost. Brutalnost i nježnost svog vlasnika za čiju pažnju je spreman Toto da prevazilazi svoje granice, …

Oktobar je vrijeme posvećeno Nobelovoj nagradi za književnost, a dok čekamo ovogodišnji nagrađeni glas, možda je pravo vrijeme da čitamo aktuelnog nobelovca Juna Fosea. Roman Melanholija, prvobitno je objavljen u dva toma, no kasnije je priča o norveškom talentovanom slikaru Lašu Hertervigu, objavljivana kao jedna cjelina. Prva dva dijela romana ispričana su iz halucinantne perspektive Lašovog uma. U Dizeldorfu 1853. ispričan je jedan dan Laša Herterviga koji je pod strašnim pritiskom: očekivanje suda profesora slikanja, ljubav prema mladoj Helene zbog koje ga vlasnici stana izbacuju na ulicu, ismijavanje mladih kolega i socijalna neprilagođenost. Emocionalno jaki događaji u sadejstvu sa osjetljivom …

Knjiga Etnografski kroki Crne Gore – Prilozi o patrijarhalnom društvu kroz rodnu perspektivu, predstavlja novi akademski doprinos dr Lidije Vujačić, profesorke Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, i jedne od vodećih etnološkinja/antropološkinja u Crnoj Gori i susjednim državama. Ova knjiga tematski se nadovezuje na većinu dosadašnjih istraživačkih interesovanja autorke, koja su na početku njene karijere primarno bila iz oblasti porodice i srodstva, a vremenom sve više iz domena savremene i potrošačke kulture. U ovoj monografiji susrijeću se ove teme na istom mjestu, i pred čitaocima se prikazuju mnogi fenomeni iz domaćeg tradicijskog društva kako prolaze transformaciju (a ponekad i petrifikaciju i …

Sada kada je knjiga Mihajla Pantića Albahari objavljena, godinu dana nakon odlaska velikog majstora pripovijedanja, čini se krajnje prirodnim njeno pojavljivanje i to baš u Pantićevom književnokritičarskom rukopisu. S obzirom na to da je Albahari objavljivao redovno (posljednji, diktirani roman Pogovor pojavio se 2021. godine), Pantićeva knjiga samo je ispunila čitalačka očekivanja još malo ovog apartnog, originalnog pripovjedača. I ne samo to, Pantić nam je ponudio i samog autora, tihog, introspektivnog čovjeka moćne riječi. Upravo Albaharijev glas otvara Pantićevu monografsku studiju; dva intervjua uvode dva glavna junaka ove priče. Književnokritičarski glas Mihajla Pantića hronološki predstavlja Albaharijev opus od ranih radova …

“Bez radnje nema priče, a bez priče nema romana“. Na početku, autor Goran Marković daje uputstvo za čitanje i to je rijetka pojava naratorovog glasa u ovoj neobično konstruisanoj priči. Naime, tokom čitavog romana samo dokumenta kazuju, poređana i montirana tako da se narator pretvara u reditelja i montažera. Rijetka pojavljivanja eksplicitnog naratorskog glasa su u paratatekstualnim segmentima: uvodna napomena, izvori. Dokumenta su stvarna i fikcionalna, raznovrsna u svakom slučaju: isečci iz novina, pisma, molbe, zapisnici, izvodi iz matičnih knjiga, dnevnik. A priča koju dobijamo je ipak vrlo zanimljiva, živa, kompleksna. Junaci romana su autoru poznati, što je posebna umješnost …