Libri

Zlatno doba hispanistike

Autor: Marjana Đukić

Vladimir Karanović, Španska kultura zlatnog doba. Beograd: Partenon, 2023. –303 str.

Posljednje dvije decenije vidan je i uzoran angažman hispanista u Srbiji, uglavnom vezan za akademske centre (Beograd, Kragujevac, Novi Sad), što nam donosi brojne prevode ključnih tekstova i autora španskog jezika, značajne monografije, studije i antologije. Referentan tekst hispanistike svakako predstavlja monografija prof. dr Vladimira Karanovića Španska kultura zlatnog doba, a igrom riječima možemo reći da smo svjedoci zlatnog doba hispanistike u Srbiji.

Studije kulture su teorijski osnov ove jasno koncipirane i strogo strukturirane monografije. Od „Uvoda u studije kulture“ gdje se, između ostalog, definiše i razgraničava „zlatno doba“, naredna poglavlja posvećena su istorijskom kontekstu ovog perioda, društvenim okolnostima, idejnim stremljenjima, te književnosti i umjetnosti zlatnog doba, po čemu je taj period najviše prepoznat. Završno poglavlje „Nasleđe španske kulture zlatnog doba“, osim što funkcioniše kao zaključak, donosi istorijat percepcije ovog perioda u kasnijim epohama.

Siglo de Oro u užem značenju predstavlja stogodišnji period koji obuhvata drugu polovinu XVI i prvu polovinu XVII vijeka, no Karanović s pravom prihvata šire hronološke granice pojma, od znamenite 1492. godine do 1681. kada se završava barok u španskoj književnosti. Prikladno je stoga što je uobičajena sintagma zlatni vijek zamijenjena zlatnim dobom.

Upoznavanje sa kulturom Španije iz perioda njene političke i ekonomske dominacije sa istorijski važnim teritorijalnim proširenjem otkrićem „novog svijeta“, moralo se predstaviti višeslojno. Od vladara i državnih institucija, mjesta crkve i inkvizicije, univerzitetske i filozofske misli, evropskih strujanja, autor nas upoznaje i sa svakodnevnim životom, vrijednostima španskog društva, mjestom umjetnika u društvu. Proširenje granica zlatnog doba najviše doprinosi boljem sagledavanju književnosti jer je na ovaj način, od kraja XV vijeka, srednjovjekovno nasljeđe uključeno uz poetike renesanse i baroka. Književnost je predstavljena po rodovima i vrstama, a posebni tekstovi su posvećeni velikanima poput Servantesa ili baroknim piscima.

Posebno se izdvaja dio o slikarstvu zlatnog doba. Prije svega, to je jedini dio monografije koji je ilustrovan reprodukcijama najznačajnijih djela El Greka, Velaskesa i drugih, što uz tekst omogućava čitaocu produženu percepciju i pravo uživanje. Ostaje žal da sličnih ilustracija nije bilo u prethodnim poglavljima.

Monografija Španska kultura zlatnog doba metodološki je znalački vođena, od naslova i Velaskesove slike na koricama do završnog poglavlja. Jasno je pisana, vrlo informativna i zasnovana na referentnoj literaturi hispanistike i studija kulture. Namijenjena prije svega studentima hispanistike, monografija Vladimira Karanovića svakako može da bude zanimljiva i široj publici, a autor se pokazuje dostojnim nastavljačem katedre beogradskog Filološkog fakulteta (Lj. Pavlović Samurović, D. Soldatić, Jasna Stojanović). Sigurno je da će neka buduća nova čitanja perioda zlatnog doba španske kulture imati tekst u odnosu na koji će formirati svoja tumačenja. Kako izdavač Partenon obavještava paratekstualnim podatkom da je ovo prva knjiga u biblioteci Bibliotheca Iberia – monographica-, vjerujem da nećemo dugo čekati na nove studije.