Куд сам ја све лутао! Куд су падале моје тежње, колико посртао, колико блудио у мислима и гријешио у животу! — Како да вам кажем кад то и рођено моје сјећање заборавља! Охолост ме је носила као вјетар. Огањ којим ми је сагарала душа није ме изједао него ми је давао снагу и замах. На борбе свијета ја сам гледао као што се с ведра виса гледа на магле које се набијају по долинама. Био сам нијеми, охоли гост живота. Тргао сам највише плодове. Усне су ми биле крваве, жене су ми цјеливале руке. Пролазиле су године и доносиле своје …
7. Ko je vaš omiljeni nobelovac/nobelovka?
Saramago Tomas Man Andrić Žid Olga Tokarčuk Bob Dilan Knut Hamsun Čerčil Sol Belou (Bellow)
Nobelovka Ani Erno
Ani Erno (Annie Ernaux, 1940), pominje se posljednjih godina na kladionicama za prestižnu nagradu Švedske akademije tako da ove godine velikog iznenađenja nije bilo. Prvi roman je Erno objavila 1974. godine, Les Armoires vides, a sa preko dvadeset romana (posljednji je objavljen ove godine), ekranizacijama i vidnim angažmanom u društvu, jedna je od najznačajnijih ličnosti savremene francuske književnosti. Svoje mjesto u literarnom svijetu Francuske Erno je zauzela romanom o ocu, naslova La Place, objavljenog 1983. godine (književna nagrada Renodo). Prevela ga je Nada Bojić 1997. godine, Mesto pod suncem. Dominantno u autobiografskim pričama, tematski otvara probleme odrastanja, seksualnosti, društvene uslovljenosti; …
Дискретни шарм црвене буржоазије
Неодољиво је идеолошки и поетички забавно разгољавање дискретно-сабласног шарма црвене буржоазије које спроводи Слободан Тишма у новој књизи „Живот песника“. Поднасловом „political nigredo“ сугерисана је плодотворна аутоиронијска платформа и за композицију и за декомпозицију једног времена. Због тога што је донекле аутентично детиње наиван, у политичком смислу Тишми ваља све опростити. Као размажено дете црвене буржоазије, или „златни папагај“ којем је тата плаћао све рачуне у младости, он није могао да буде прави противник система који је читавој једној класи омогућио да упражњава живот као перманентну журку. Са веселе стране, „Живот песника“ јесте стога анегдотска проза са понешто доброћудних жаока …
Havijer Marijas
Havijer Marijas (Javier Marías, Madrid, 1951 – Madrid, 2022) četvrto je od petoro dece španskog filozofa i akademika Hulijana Marijasa, koji se između ostalog bavio i filmskom kritikom. Havijer je negde nasledio umeće zamrzavanja kadra radi raščlanjivanja njegovih elemenata i u tekućoj svakodnevici a u protoku trena. Takvim svojim pisanjem, kojim Havijer Marijas zapravo žudi za tačnom činjenicom ispod pačvorka reči i ostalih zasenćenja jezika i varljivih sećanja, možda prvi posle Hulija Kortasara bitno pomera granice savremene književnosti, kako u po pitanju bez odgovora, tako i po traganju unutar svakodnevnih pojava. Havijer Marijas je u svakom slučaju izuzetno omiljen autor …
Šuma, plug, jagorčevina
osećam duše ženskih predaka koje su nastradale od muške ruke zakačile se za mene kad sam krenula u Beograd i neće ni one kući govore mi seci ih kao pihtije! pogledom ili kuhinjskim nožem? možda perorezom koji nosim u džepu? hoću, samo ne ovog naročito ovog!, naređuju od svega što sam na svetu mogla biti bila sam samo žensko, priča Radovanka pse na selu nikad nismo cenili a biti žena bilo je gore od psa tvoj pradeda je bio kao izvor kaže Dobrosava, hladan i prek spavali smo u kaci za rakiju kad me je doveo vešao me je kao …
6. Najveći ljubavni literarni par ?
Claire Stojanović Hudak: Don Kihot i Dulsineja Florentino Arisa i Fermina Dasa – Ljubav u doba kolere, Garsija Markes Marjana Đukić: Frédéric Moreau i Mme Arnoux Tristan i Izolda Manon i De Grije Igor Perišić: Piram i Tizba Đorđe Matić: Leone i Beatrice Maja Radonić: Nataša Rostova i Andrej Bolkonski Dragana Bošković: Raskoljnikov i Sonječka Marmeladov Nikola Bijelić: Rifka i Ledenik
5. Koje stihove pamtite iz škole?
Igor Perišić: “Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije” Kristina Đurović: “Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može – nek ad proždre, pokosi satana! Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje.” Jelena Knežević: “Oprosti, majko, mnogo sam strad’o, mnoge sam grehe pokaj’o ja; sve što je srce snivalo mlado, sve je to jave slomio ma’, za čim sam čezn’o, čemu se nad’o, sve je to davno pep’o i pra’, na ugod živu pakosti žute, Santa Maria della Salute.” Tomislav Marinković: “Bolest je ponjela sobu ko sivo oblačno jedro i soba plovi …
РАДОСТ ТЕОРИЈЕ
Да није све задовољство у сазнању, најпре је јасно нама који се професионално бавимо читањем и тумачењем књижевности. Чак је дискутабилно да ли постоји икаква емотивна сатисфакција у когнитивном раду имагинације, јер се естетичко уживање пре налази у другачијим телесним мапама конзумирајућег субјекта. Књига Наративни сентименти долази управо да нам научно покаже како је истраживање тог алтернативног херменеутичког поља велики изазов после свих сувише сцијентистички настројених теорија. Продуктивно научно сазнање увек је еросно, па и када се Ерос занима искључиво радом „сувих“ сазнајних моћи, што је у овој студији само један од маргиналних путева. Магистрални ток је онај који хоће …
Borivoje Adašević ZA TUĐEG GOSPODARA
Borivoje Adašević, 22. septembar 1974 – 15. januar 2019. Jednoga jutra poštar mi donese neobično pismo. Mutatis mutandis, ono izgleda ovako: Dragi prijatelju, ne ljuti se što te ovako oslovljavam iako čestite reči u životu nismo prozborili, na to sam obavezan istine radi. Ovde, u Sentandreji, u rukama držim tvoju knjigu čitajući je po bog zna koji put, i ne mogu se načuditi šta ti kod đavola još tražiš u toj ludoj zemlji! Koja li tebe muka nagoni da sediš u gradu koji niti zna za tebe, niti će ikada saznati, i pišeš za zemlju koja ne zna da …