Lea Ipi, Slobodna: odrastanje na kraju istorije, prevod Ivan Janković. Beograd: Geopoetika, 2023. – str. 244
Lea Ipi, rođena 1979. godine u Draču, predaje danas političku teoriju u Londonu (London School of Economics). U Italiji je završila studije filozofije i književnosti. Pored velikog broja naučnih i stručnih radova, godine 2021. objavila je autobiografsko djelo Slobodna, odrastanje na kraju istorije, knjigu koja je imala izuzetnu recepciju. Zasluženo, dodajemo nakon čitanja.
Životna priča porodice Ipi koju autorka opisuje jeste period socijalizma u Albaniji, nakon smrti „čika-Envera“. Drugi dio knjige je vezan za period posle 1990. godine i period tranzicije albanskog društva. Porodica Ipi viđena dječijim očima prave pionirke izgleda drugačije od ostalih porodica koje poznaje – nemaju člana porodice koji se slavi, nemaju sliku predsjednika, a čak postoji u istorijiskim udžbenicima klasni neprijatelj koji se zove kao njen otac. Razgovori oca, šumarskog inžinjera, majke, nastavnice matematike, bake, njene Nani, zbunjuju djevojčicu iako joj svi pružaju neprestano odgovore na brojna pitanja. Naročito uspješna u umirivanju i usmjeravanju ima Nani koja sa unukom razgovara na francuskom. No, ona će i taj francuski mrzeti jer se i po tome razlikuje od ostale djece koja ju zadirkuju i zovu „drugarica Mamuazel“.
Istinu o svojoj porodici će dobiti tek padom sistema, dešifrovaće joj razgovore koje nije ranije razumjela. Dok pad komunizma za članove njene porodice znači oslobođenje, buđenje nade u bolji život, za djevojčicu formiranu u tom sistemu, to je gubitak koordinata. Albanija se rapidno mijenja pred njenim očima, ljudi se transformišu, sve se uskovitlava naročito pred njenu maturu. To je 1997. godina, građanski rat koji će da potrese i porodicu Ipi i vjeru da će posle komunizma sve biti dobro.
Pravi izbor je bio da se predstavi priča o odrastanju u Albaniji kao biografski tekst, sa stvarnim ličnostima. Sve je ispunjeno brojnim elementima kulture, u kojima svoje mjesto ima i jugoslovenska televizija koja se povremeno gleda, košarka prije svega, ali i reklame, Dinastija, Pčelica Maja… Potpuno dočaran svijet osamdesetih godina u Draču: škola, beskrajni redovi pred radnjama, praznici, poneki turista, učenje jezika na televiziji…
Priču zatvara profesorka na Londonskoj školi za ekonomiju gdje predaje o Marksu i socijalizmu. Upravo zapadne vrijednosti zauzimaju važan dio ove priče, preciznije dikusija sa njihovim crno-bijelim pogledom. Ova knjiga je i neka vrsta obraćanja porodici: „Živeli smo na istom mestu, ali u različitim svetovima. […] Moja porodica je socijalizam poistovećivala sa uskraćivanjem: uskraćivanjem onoga što su hteli da budu, uskraćivanjem prava da prave greške i uče na njima, da istražuju svet kako oni hoće. Ja sam liberalizam poistovećivala s izneverenim obećanjima, ukidanjem solidarnosti, pravom na nasleđivanje privilegija, zatvaranjem očiju pred nepravdom.“
Duhovita, informativna, životna, politična priča koju Lea Ipi vješto vodi, bez ikakve sumnje jeste tekst koji pomaže da se razumiju bolje i albansko društvo i evropska civilizacija.
Marjana Đukić