Libri

Proizvodnja prošlosti, bolest našeg vremena

Autor: Marjana Đukić

Georgi Gospodinov, Vremensko sklonište, prevod Jasmina Jovanović. Beograd: Geopoetika, 2023. –str. 274

„Pre ili kasnije sve se utopije pretvaraju

u istorijske romane“

Gospodinov

 

Knjiga koja je dobila međunarodne nagrade Buker i Sprega, a prevod Jasmine Jovanović Nagradu Miloš N. Đurić, uz renome koji ima bugarski pisac Georgi Gospodinov, nesumnjivo je nezaobilazan tekst savremene književnosti.

Razbarušene misli i očaravajućeg humora, intrigantan i intelektualan, roman Vremensko sklonište za osnovnu temu ima ljudsku potrebu za prošlošću. Njegov od ranije stvoreni lik Gaustin odgovara na tu potrebu otvaranjem klinika za prošlost. Na početku, klinike su „vremenska skloništa“ za ljude bez pamćenja kojima je prošlost jedina domovina, dementne i napadnute alchajmerom, a naratorov zadatak je da tu prošlost ispunjava sadržinom – pričama i mirisima. Klinike se umnožavaju sa sve više odeljenja: šezdesete srednje klase, šezdesete Istočne Evrope, četrdesete, sedamdesete…

„Da, prošlost je zarazna. Zaraza se uvukla svuda. I nije to ono najstrašnije, već neki sojevi koji su brzo mutirali i koji su uništavali svačiji imunitet. Evropa, koja je smatrala da, posle nekoliko teških oblika gubljenja razuma u dvadesetom veku, sada poseduje potpunu otpornost na određene opsesije, nacionalističke ludosti i sl., u stvari je bila prva koja se predala.“ (str. 113)

Virus prošlosti sa pojedinačnih slučajeva prelazi na čitave zemlje, od izbora u Bugarskoj do referunduma u evropskim zemljama na kojem se bira omiljena decenija prošlosti. Inteligentno Gospodinov, od poglavlja do poglavlja, razvija temu stvaranja i ponavljanja prošlosti kao savremenog fenomena, a ta rekreacija onog što je bilo dočarava zloslutne mogućnosti. Neprevidivim putevima roman Vremensko sklonište čitaoca potpuno uključuje u ovaj proces, intelektualno i emotivno. Intezitet priče i gradacija tematizovanja prošlosti zahtijevaju sporo čitanje, a uživanje i razmišljanje svakako traže pauze. Odvojite, dragi čitaoci, više popodneva za ovaj briljantni roman bugarskog pisca.

„Prošlost se skriva u popodnevima, tamo vreme primetno usporava, drema po ćoškovima, žmirka poput mačke na svetlosti koja dopire kroz uzane roletne.“