Florian Zeller, Le Père – La Mère – Le Fils. Paris : Gallimard, 2019.
Francuski romanopisac, dramaturg, scenarista i reditelj Florijan Zeler, od 2025. godine postao je jedan od najmlađih „besmrtnika“ u staroj Akademiji. Prije svega, njegovi dramski tekstovi koji se igraju svuda u svijetu obezbijedili su mu notornu važnost među savremenim autorima. Filmovi Otac, Sin i aktuelni Bunker njegovu poetiku su približili široj publici.
Objavljena trilogija zapravo su tri najpoznatija dramska komada, Otac, Majka i Sin. Sva tri teksta imaju elementarne likove, u kamernom svijetu porodice, a zajednička im je svima bol i patnja. Preko naizgled banalnih i trivijalnih porodičnih situacija otkrivaju se naslage uzroka narušavanja mentalnog zdravlja – demencije, depresije, suicidalnosti.
U drami Otac stvarnost je prikazana iz njegove dementne svijesti te se poznate stvari i lica mijenjaju, deformišu i gube. Kćerka Ana postaje neka nepoznata žena, njen muž, priče o njenom odlasku, ne samo da uznemiravaju junaka Andrea, nego i čitaocima/gledaocima nude ne uvijek jasnu percepciju stvarnosti. Komad Majka isto tako prikazuje junakinju koja nakon godina brige o familiji ostaje sama u kući, a miješanjem medikamenata i alkohola ima vizije za koje više nismo sigurni koliko su stvarne.
Formalno, Zeler ponavlja određene scene, nudi alternative događaja, no taj lavirint još više zbunjuje junake, a čitaoce i gledaoce ostavlja zapitanim da li je ijedna ili koja je od tih verzija stvarna. Bez lažnih preokreta, tako dragih dramskim autorima, bez patetike, Zelerovi tekstovi imaju jak katarzičan efekat. Jezik je jako važan, ti dijalozi koji su inteligentni, duhoviti, opaki, te svoje komade, s pravom možemo dodati, Zeler definiše kao „tragične farse“ jer rezultat i jeste tragičan kraj.
Osim što vam preporučujem da gledate njegove filmove i predstave po njegovim tekstovima, zaista se njegova originalnost najviše vidi u samom tekstu pa, ako budete u prilici da dodjete do knjiga, čitajte Zelera.