Andrea Bajani, Svako obećanje, prevod Gordana Subotić. Beograd: Dereta, 2024. – str. 245
Ovogodišnji dobitnik nagrade Strega, Bajani je autor više romana, knjiga priča i poezije, preveden na petnaestak jezika. Jedan od njegovih ranijih romana, Svako obećanje porodična je priča neobično produbljena istorijskim interupcijama u naizgled obične lične sudbine.
Pjetro je u braku sa Sarom, žive skladan i miran život u kojem nedostaje dijete. No, jednog dana Sara odlazi i ostavlja poruku da je javljeno da je Mario mrtav. Pjetro svoj gubitak pretvara u traganje za jedva poznatim djedom, majčinim ocem, pripadnikom italijanske vojske koja je ratovala u Rusiji 1943. godine. Traumatizovan i bolestan, Mario nije uspio da nastavi svoj porodični život ali njegovo prisustvo, u bolnici, u telefonskim razgovorima sa Pjetrovom majkom, povremeni susreti bitno određuju čitavu porodicu.
Kada je mrtav Mario, majka slobodnije daje sinu pojedine detalje, fotografije, dnevnik, no ni sama nije u stanju da stvori koherentnu sliku svog oca. Pjetro u traganju odlazi u Rusiju gdje na Donu traži uspomene i sjećanja jednog užasnog istorijskog događaja. Njegov vodič je novostečeni prijatelj Olmo, takođe opsjednut „ruskom“ tragedijom italijanske vojske.
Postojanje tog skeleta, kako su ga djeca zvala, u odrastanju i Pjetra i njegove majke, mnoštvo emocija koje se naslažu i smjenjuju, teško identifikuju i procesuiraju, čitav taj formativni bagage neslavnog Marija, u romanu Svako obećanje Bajani vješto otkriva sloj po sloj, stilski pažljivo vodeći računa o finesama i detaljima. Na kraju, ipak, konačne i potpune slike nema, misterije ostaju u krhotinama jedne traumatizovane porodice, ali samo traganje vodi mirnom razrješenju.
Marjana Đukić