Vladimir Vujović, Razgovori s Vješticom. Šabac : Sumatra, 2025. -str. 153
Roman rematskog naslova, niz od deset intervjua slikara Vida Latinovića, zapravo je autobiografska pripovijest zamaskirana formom dijaloga. Naratološki, primalac, u ovom slučaj Adam Vještica, bitno određuje prirodu teksta pa će osim pitanjima i reakcijama u razgovorima, opremiti roman paratekstualnim dodacima i biti, konačno, zaslužan za ovu izvanrednu romanesknu fikciju.
U deset razgovora, od 1980. do 2019. godine Vještica prati stvaralaštvo Vida Latinovića, no intervjui više predstavljaju život umjetnika nego njegovu estetiku. Forma dijaloga omogućava fragmentarno i postepeno otvaranje slikara pred javnošću. Odrastanje bez roditelja, stradalih u Jasenovcu, život sa tetkom u malom bokeljkom mjestu, počeci u slikanju, školavanja u Herceg-Novom, Parizu, Beogradu… Prijatelji koji uglavnom nisu iz svijeta umjetnika, važne žene – tetka, Korina, bibliotekarka Vesna, životni i umjetnički izbori stvaraju jedan pravi intimistički roman. No, forma dijaloga omogućava i introspekcijske uvide, esejističke osvrte, a tematski naročito su za Vida Latinovića važni književni izvori.
Život umjetnika je predstavljen nepatvoreno, ljudski, u stalnom osvajanju prostora lažima i istinama, lukavstvima i dobrotom. Taman kada Adam Vještica, a sa njim i čitaoci, povjeruju u priču, Vid priznaje da laže „više od nekog proseka“:
AV: Lagali ste i u našim razgovorima?
VL: Ne biste verovali koliko.
Međutim, igra laži i istine zavrteće junaka i bez njegove intencije tako da je kraj iznenađujući koliko za čitaoce, toliko i za slikara, povremeno freskopisca. Sa ciklusom Dinamika oblaka i ciklusom sa motivom Bogorodice završava se posljednji intervju i život Vida Latinovića.
Vladimir Vujović lijepo pripovijeda, promišljeno gradi konstrukciju romana, jezik je čist i jasan. Konačno, osvežavajuće je da čitamo tekst koji poetički pripada savremenoj evropskoj književnosti.
Marjana Đukić