Quaestio

15. Najljepša književna kiša?

Moris Meterlink, Princeza Malena

Verlaine :
Ô bruit doux de la pluie
Par terre et sur les toits !
Pour un coeur qui s’ennuie,
Ô le chant de la pluie !
Arsen Dedić:
A ponovo počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo…
Crnjanski, Seobe, kada se Vuk Isakovič vraća s vojne i prelazi Dunav kod Varadina.
“Када те остави она коју волиш”, Брана Петровић
“Dažd”, Tin Ujević
I, naravno, Preverova “Barbara”