22.
Uglavnom sipi neka nemilosrdna kiša
Izgleda kao da nikada neće prestati
A onda uhvatiš jedno sunčano popodne
U kafeima muškarci koji neprestano govore
Japanski turisti koji su očekivali mnogo više
Što dalje od Sene, tamo je neizdrživo
Trubaduri i žongleri na strateškim tačkama
Na repertoaru Comedie Française nema
Uobraženog bolesnika, ali ima Brehta i Igoa
Lukrecija Bordžija i Galilejev život
Neki Tartif mogao bi izaći iz ove zgrade
I stati na čelo procesije sa političkim ciljevima
(Ali to više priliči nekim rubnim oblastima)
Ovim ulicama primjerenije su neke druge uloge
Onaj što se vraća u rodni grad koji su napale muve
A građani pod teretom savjesti ne otvaraju vrata
Biti sam i slobodan – povući sve muve sa sobom
Ili ona što nije ni sasvim kriva ni sasvim nevina
A čija ljubav bi mogla otrovati cijelo društvo
Un trouble s'éleva dans mon âme éperdue
Ili onaj što ubija oca svoje vjerenice
Pa se iskupljuje borbom protiv Mavara
Prije ponovnog rođenja okupati se u ljutoj krvi
Vječito pretakanje ideja, virus koji misli
Kruženje Trgom Andrea Malroa
Među fontanama francuskog pozorišta
Le Café de la Régence, stolice prema ulici
Svi važni susreti davno su se dogodili
Ali posmatrati prolaznike je umirujuće
Odnekud dolazi: Et si tu n'existais pas
Izvjesni poremećaji u kretanju ljudi
Ništa od melanholije Modijanovih romana
Samo pulsirajuća izvjesnost odsustva
U isparavanju obrisi izgubljenih kvartova
Utvaranje prošlosti pod polusklopljenim kapcima
Je crois que je l'aurais trouvé…
Klovn ili prorok u ritama pokušava nešto
Na nerazumljivom jeziku da objasni
Tumač jevanđelja u prljavom kišnom mantilu
Ljudi namještaju stroga lica u prolazu
Plaše se dodira ovog bića iz nepoznatog svijeta
On se penje na usamljeno drvo pored fontane
Vadi svoj organ za pišanje: ,,Carymary, carymara!“
Zlatna kiša rasipa se po zgroženim građanima
I dok organi reda uklanjaju ovu neugodnost
Dok bunca: nous avons… nous avons besoin…
D'une nouvelle éducation… messieurs… mesdames…
Kafa gubi ukus a vazduh postaje kisjelkast
Oblaci opet zatvaraju obruč i sjenka pada na grad
Treba krenuti prije prvih kapi, prije nasrtaja ružnoće.
24.
U franačkim hronikama piše
Da je arapska vojska nadirala
Iz ozloglašene oblasti Al-Ándalus
Ka nježnom srcu zbunjene Evrope
U vrijeme kad je umro stari kralj
A njegov se vanbračni nasljednik
Još trudio da razmrsi konce vlasti
Kraj je vremena lijenih kraljeva
(Koje Francuzi zovu: rois fainéants)
A na jugu je jedan plemić iskoristio
Građanski rat da bi se nametnuo
Kao gospodar nezavisne oblasti
Odo od Akvitanije ne priznaje
Vrhovnu vlast Karla – majordoma
Sjevernih franačkih zemalja
Tako je u trenutku najezde Arapa
Odo bio bez moćnih saveznika
Hroničari ne troše mnogo riječi
Na opis Odoove neočekivane pobjede
Nad Saracenima u bici kod Tuluza
Jer književnici nalaze da je uzbudljiviji
Dramatični uspon i slava Karla Martela
Sačuvao je Odo, kažu, franačku kulturu
Potisnuvši Saracene iz Akvitanije
I zasluženo bio prozvan Odo Veliki
Ali jedanaest godina kasnije eto ih
Nevjernici sa novim starješinom
U još većem pohodu na sjeveroistok
I opet ih dočekuje Odo Akvitanski
Ovaj put u bici kod Garone
Poražen strahovito i prinuđen
Da se povuče duboko na sjever
A neprijatelj za njim paleći
Crkve i ubijajući nejač
(Kako navodi Fredegarova hronika)
Tek kada je Odo zatražio Karlovu
Pomoć izgleda da Franci počinju
Ozbiljnije shvatati opasnost
Sad Karlo predvodi vojsku hrišćana
A Odo je jedan od vojnih starješina
Zapovjednik dijela Karlove vojske
U vjekovima koji predstoje diviće se
Hrišćanski svijet veličanstvenoj
Pobjedi kod Poatjea u kojoj je
Karlo zaradio svoj strašni nadimak.
(Opis te bitke je u tekstu
Continuatio Hispana, koji neki
Nazivaju i Hronika iz 754.
A drugi opet Mozarapska hronika)
Kakvo veličanstveno doba!
Kakva odlučujuća epoha!
Vječno nadahnuće istoričarima!
Mladi princ germanske rase
(Ne kažem to ja, nego fon Ranke)
Kao prvak hrišćanskih institucija
Ustaje i širi ih u nove regije
U vrijeme kad s jedne strane
Muhamedanstvo prijeti Galiji
A s druge drevno idolopoklonstvo
Saske i Frizije probija preko Rajne
Kako bi Evropa danas izgledala
(Pita se Gibon i daje odgovor)
Možda bi se tumačenje Kurana
Sada proučavalo u školama Oksforda
A njihove propovjedaonice mogle
Pokazati obrezanim ljudima svetost
I istinitost objave Muhamedove
(Quelle horreur! Quell horreur!)
Muslimansko carstvo se
Zaustavilo na granicama Akvitanije
I nije ih više pokušalo preći
Što ako je Odo Akvitanski bio
Najzaslužniji za uspjeh na bojnom polju
A Karlo Martel je samo imao
Vještije hroničare?
.