Vijekovima dvije najčešće optužbe u književnosti bile su nemoral i plagijat. Danas ih je nadmašila optužba da je djelo pisala vještačka inteligencija.
Upravo je to tema svih literarnih diskusija trenutno u Francuskoj. Jesen je period velike izdavačke produkcije i period dodjele svih književnih nagrada. Među njima, posljednjih mjesec dana, isticao se jedan favorit. Kvebeški autor porijeklom sa Haitija, Telison Orelijen (Thélyson Orélien) i knjiga C'était ça ou mourir uvršten je u izbore za sve nagrade, hvaljen, glorifikovan kao najveća zvijezda ovogodišnje produkcije, dobitnik Nagrade FNAC-a.
Upravo 21. septembra kada je dobio nagradu, Telison Orelijen je optužen da je koristio vještačku inteligenciju u značajnom procentu. Optužba je krenula sa jednog naloga na mreži X, ali je brzo eksplodirala u javnosti tako da čitave nedjelje zauzima toliki medijski prostor da to prevazilazi sferu književnosti. Ubrzo postaje političko pitanje budući da je autor crnac sa Haitija, tema romana je iskustvo migranata sa Haitija, pa je optužena desnica da stoji iza ove medijske hajke. Izdavač, ugledna kuća Grasset odbacuje optužbe, kao i sam autor koji trenutno u Francuskoj promoviše svoju knjigu.
Dok jedni staju na stranu kvebeškog pisca tražeći da se sve knjige koje su u izborima za nagrade provjere programom Pangram, drugi sumnjaju da su i njegovi rani radovi proizvod vještačke inteligencije. Novinari su istim programom provjeravali dijelove Biblije što je pokazalo izvještan procenat udjela vještaćke inteligencije. Drugi su dovodili u pitanje kompetencije urednika i članova žirija, ismijavali dojučerašnje glorifikatore romana.
Rasprava otvara zaista mnoga pitanja. Pomagala koja nudi vještačka intelegincija jesu akumilirane konstrukcije, fraze, poređenja nekada humanih tekstualnih proizvoda. Usavršavana i ažurirana neprestanom jezičkom produkcijom koju svi mi proizvodimo koristeći razne kompjuterske programe, pomoć pomagala vještačke inteligencije mogla bi se onda svrstati u stari svijet plagijarizma i nemorala. Je li izlaz vraćanje rukopisnim tekstovima, što su pomenuli neki autori u ovonedjeljnoj raspravi? Navedeno je da autori koji pribjegavaju upotrebi vještačke inteligencije namjerno koriguju tekst praveći greške da bi na taj način dobili karakter ljudskog.
Originalnost, autentičan jezik, mukotrpan rad na formi, ozbiljno su ugroženi s obzirom na to da već postoji rezervoar jezičkih konstrukcija, književnih oblika i ideja. Zanimljivo je slušati argumente i branilaca i tužitelja ove prakse.
Dok čekamo razrješenje da li se u slučaju Telisona Orelijena radi o „napadu na rasnoj osnovi“, žiri Gonkurove nagrade je uklonio knjigu iz šireg izbora. Ono što je sigurno jeste da vještačka inteligencija ne mijenja samo proces pisanja, već će i čitanje biti ubuduće sa manje ili više sumnje u autentičnost.
Marjana Đukić