All Posts by

Marjana Đukić

Ukupno 185 rezultat(a)
Creatio

Canción del jinete

Córdoba. Lejana y sola. Jaca negra, luna grande, y aceitunas en mi alforja. Aunque sepa los caminos yo nunca llegaré a Córdoba. Por el llano, por el viento, jaca negra, luna roja. La muerte me está mirando desde las torres de Córdoba. ¡Ay qué camino tan largo! ¡Ay mi jaca valerosa! ¡Ay que la muerte me espera, antes de llegar a Córdoba! Córdoba. Lejana y sola..

Creatio

Иван В. Лалић – МЕСТА КОЈА ВОЛИМО

Места која волимо постоје само по нама, Разорен простор само је привид у сталном времену, Места која волимо не можемо напустити, Места која волимо заједно, заједно, заједно, Па зар је ова соба соба или је загрљај, И шта је под прозором; улица или године? А прозор, то је само отисак прве кише Коју смо разумели која се стално понавља, И овај зид не међи собу, него можда ноћ У којој син се покрену у крви твојој заспалој, Син као лептир од пламена у соби твојих огледала, Ноћ кад си била уплашена од своје светлости, И ова врата воде у било …

Libri

Vrata koja treba odškrinuti

Nakon Braće po duši, romana koji je nagrađen Međunarodnom nagradom Buker, čime je David Diop postao 2021. godine prvi francuski autor nagrađen u engleskom komšiluku, Vrata za put bez povratka roman je koji potvrđuje značaj pripovijedanja ovog francusko-senegalskog autora. Ovoga puta, radnja je smještena u XVIII vijek a po konstrukciji romana sa više umetnutih priča, podražava se stil narativne književnosti doba prosvjetiteljstva. Glavni junak je stvarna ličnost, francuski botaničar Mišel Andanson (1727-1806), kartezijanac i enciklopedista, stručnjak za floru Senegala. Na početku romana kada ga zatičemo u posljednjim danima bolesti i starosti njegova životna ambicija da objavi grandiozno djelo Univerzalni svijet …

Creatio

Fransoa Vijon

Iz Velikog zaveštanja XXII Ja žalim sada svoju mladost kada uživah i znah smeške sve do trenutka kada starost stiže da njene kazni greške. Ne ode moja mladost peške, nit konjem; zar je tako vešta? Da šmugne ne bi duše teške, nit mi na kraju šta zavešta. XXIII Otišla mladost, a ja ostah jadnoga zdravlja i saznanja, crn poput duda, skršen o strah, a kesa moja sve je tanja; sad vlastiti me rod proganja, istinu zborim, nije gluma, i zbog ovakvog moga stanja prirodnu dužnost smeće s uma. XXIV Ne strahujem da novac stroših na zadovoljstva i veselja; nit prodah …

Libri

O egzistencijalnoj usamljenosti svakog vremena u kojem se živjelo i voljelo

Pontevedra Slađane Kavarić Mandić promišljena je i intimna lirska poema koja iz ženske perspektive reflektuje našu egzistencijalnu usamljenost, čežnju za bliskošću, potrebu za smislom i melanholiju prolaznosti. Kroz narativni glas Soledad Ortege, Španjolke uronjene u sopstvena promišljanja i unutrašnja previranja, autorka istražuje mjesto žene u ličnim i društvenim odnosima prošlosti i sadašnjosti. Na početku je njena priča eksplicitno smještena u godinu 1935, ali kako tekst odmiče, autorka intencionalnim anahronizmima (majica s dalmatincima, muzika u slušalicama, televizor itd) vješto premošćava vrijeme i prostor, omogućavajući da se u glasu junakinje stope glasovi žena raznih epoha. Mehanizam vremenskog i prostornog distanciranja štiti tekst …