Darko Tuševljaković, Karota. Beograd: Laguna, 2025. -str. 257
U beogradskoj svakodnevici glavnog lika Davora, jedan nemili događaj u saobraćaju, pokreće neriješene ružne uspomene. Nakon što je mladi Davor pretučen, porodica je napustila Zadar i period bezbrižnosti za mladu petočlanu ekipu dječaka. Potisnuto sjećanje od koga je dobio batine cilj je istraživanja dvoje turista iz Beograda. Sa njim je djevojka Nina, koja inicira i put i razrješenje.
Zadar postaje scena dvostruke igre – savremeni grad i onaj predratni. Davor uviđa razlike, evocira staze beskrajnih dječijih igara, sreće majke svojih nekadašnjih drugova. Ni sa jednim nije u kontaktu ali skulptura u gradu, njih petoro djece, intrigira Davora i Ninu. Priča je fokusirana na samo jednog druga, naslovnog Karotu. No, zadarske flanerije neće dati mnogo odgovora a tek jedan nadnaravni događaj u povratku otvoriće put nemilim sjećanjima.
Priča zanemaruje sudbine ostalih dječaka, možda bi bilo zanimljivo da se vide raznolike sudbine i da se evidentira generacijsko izmještanje. Osim para Davor – Karota, ostali likovi su nerazvijeni, čak je i Nina svedena na funkciju – da pomaže partneru u borbi sa uspomenama.
Na kraju, u romanu ima svega po malo – priča o odrastanju, ljubavna veza, politički aspekt selidbe, misteriozna jama, mrva bizarnosti, ali na toj klackalici između doživljenog i napisanog potrebno je ipak da čitalac povjeruje u priču. Članovi Ninovog žirija evidentno jesu.
Marjana Đukić