Vida Crnčević Basara, Humano preseljenje. Beograd : Laguna, 2025. – str. 188
U privatnoj klinici, u “ludari” kako kaže junakinja Marta, dio terapije su zadaci koje pacijentima daje doktor „jungovac“. Pisani tekst pripremljen za analizu na grupnoj seansi zapravo je u najvećem dijelu roman koji čitamo.
Pokušaj da se misaono i verbalno rekonstruiše život koji je Martu doveo u neobično društvo i teško mentalno stanje iskrena je ispovijest oslobođenog jezika. Porodica je za Martu odlučujući formativni sistem tako da se u njenim spisima raznim asocijativnim impulsima pojavljuju mrtvi i živi članovi porodice raznovrsnih mentaliteta i karaktera. Neposredan uzrok njenog stanja jeste odluka supruga, uspješnog ortopeda, da počne život sa drugom, mlađom ženom. Na izgled, Marta se „pod lakim teretom savila“, kako bi to rekla baba Giza, važan lik pokušaja rekonstrukcije. Sjećanja i slike porodice nude više verzija genetskih veza Martinih slabosti.
Vida Crnčević Basara kreira priču o ljudima koji su bili mladi devedesetih, o krhkosti doba kraja mladosti, gubitka smisla nakon gubitka forme – kuće, braka. Preko ostalih stanara klinike i njihovih priča gubi se granica između normalnog i onog što nije. Lomovi zbog izdaje, nasilja, prevare, laži vode ka alkoholizmu, narkomaniji, depresiji i ostalom. Jesu li bolesni oni koji na to reaguju ili oni koji to posmatraju kao redovan repertoar života?
Teška i potresna, duhovita iznad svega, ova priča vještih dijaloga i lucidnih zapažanja, zamisliće i nasmijaće čitaoce.
Marjana Đukić